Predstavljamo GOODCOMPANY, prvi singl i videospot audio-vizuelnog kolektiva COMPANY čija se priča temelji na muzici koju potpisuju Stribor Gligorić i Rok Juričić.
Na snimanju su im se pridružili Matko Bobić (gitara), Juraj Krešo Lovrić (klavir) i Sven Stažić (bubanj), a pesmu je producirao Borna Maksan. Uz Roka i Stribora, spot za Goodcompany potpisuje snimatelj Frane Pamić.
Ime COMPANY preuzeli su iz tradicije pozorišnih kompanija oformljenih u duhu zajedničkog kreativnog delovanja. Bliski sinonim bio bi trupa (iz francuskog troupe), trupa lutajućih svirača, putujućih glumaca, slučajnih susreta, ali u našem jeziku i trupa suboraca. COMPANY je potreba za zajedništvom, ali istovremeno funkcioniše i kao odgovor na društveno nametnuti imperativ: ‘osnovati svoju firmu’. Muzička okosnica COMPANY-ja rezlutat je Striborovog sviračkog iskustva u rock bendovima, te – s druge strane – klavirsko-vokalnih obrada jazz standarda kakvima je obeleženo Rokovo muzičko stasavanje. Stribor je student završne godine studija Prava, a Rok je diplomirani glumac. Obojici je po 25 godina.
Zagreb je dodirna tačka i baza projekta, ali mnogi uključeni u videospot za njihov prvi singl GOODCOMPANY žive i djeluju na potezu Amsterdam – Berlin – Beograd – London.
Videospot za GOODCOMPANY snimili su u Zagrebu, u starom obiteljskom stanu. Iako je završni produkt prilično raskošan, spot je nastao posezanjem za onime što im je bilo nadohvat ruke uz prijatelje suradnike, njihove individualne estetike, prenamijenjene odjevne predmete zatečene u stanu, privatni ili ponovno dizajn bliskih prijatelja. To je onda generisalo i sam narativ spota.
Company, Foto: PROMO
Navode kako im je želja da, po porinuću, COMPANY neuhvatljivo stasa kao slobodno promenljiva forma. Svi koji osećaju interes da pripadaju i doprinose mogu biti dobrodošli. Oni koji to ne osećaju, dobrodošli su promijeniti postojeća mišljenja i preoblikovati dosadašnju viziju. “Ovo je poziv.” – kažu momci.
Ističu kako zvuk za kojim posežu i teme o kojima progovaraju odgovaraju upravo nekom komercijalnom normativu njihove generacije. “Generacija” pritom nije pojam koji određuju godištem rođenja, već okolnošću da u isto vreme dele blizak prostor. Eventualnu autentičnost traže u šaljivosti s kojom pristupaju aranžmanu, tekstu i sebi samima. Ideal bi bio ozbiljno shvatati neozbiljno se shvatati.
-“Tema samoostvarivosti uvelike određuje dosadašnji opus, a doima se i kao polazište ovoj pjesmi. Samoostvarenost se trans-generacijski zanimljivo različito i ne različito odražava, pa će biti interesantno pratiti kako će pjesma, kao završen zapis u vremenu, postepeno sazrijevati i time mijenjati naličja koja smo joj nesvjesno nadijevali. Termin “samoostvarenje” se, mislimo, odražava podjednako na glazbu koliko i na misao. Buduća iskustva i suradnici sigurno će iznova definirati žanrove glazbe koju ćemo stvarati“ ističu tvorci projekta.
Pesma je na engleskom jeziku, a kako kažu - ideja pritom nije napraviti od nje pesmu engleskog izvođača. Bez pokušaja upoređivanja s klasicima, autori se osvrću na postupke kojima je odavno određeno književno stvaralaštvo Ežena Ionesca.
“Ionesco kao Rumunj uči francuski kao jezik koji će mu u njegovo vrijeme omogućiti da se izrazi, da se obrati. Učenje stranog jezika nepresušan je izvor fascinacije i kvalitetne zafrkancije u jeziku kao fenomenu i ljudskoj tvorevini. Naše pjesme neće biti određene pojedinom jezičnom tradicijom i nastojat ćemo da – u onome što će one htjeti biti – budu ono što jesu – kaže Rok Juričić. (Izvor: promo)
Autor vijesti Maja Jovanović
