Eksperimentalni projekat [machina] je osnovan 2004. godine u Lajpcigu, Nemačka. Osnivači i jedina dva člana su Toni Mahagoni i Edvard Vulgarius, obojica rođeni u Tuzli. Veoma rano su počeli da sviraju i muzikom se bave preko petnaest godina. Mahagoni je prvobitno bio deo Parricide/Perryside, a Vulgarius Remembrance-a.
U najavi svoje mini turneje po gradovima regiona, oni kažu:
"Čekanju je došao kraj!
Nakon 2 desetljeća apsolutne anonimnosti, skriven duboko u digitalnim bespućima virtualnog svijeta, omiljeni kultni kolektiv [machina] napokon je dobio spisak s uputama Velikog M, među kojima je i detaljan plan materijalizacije u našoj dimenziji i otiskivanju na „Prvu oproštajnu turneju“ u okviru koje će posjetiti 4 pažljivo odabrana mjesta.
Neupitnom odlukom velikog M i Malog možda odabrani su Mostar, Lukavac i
Sarajevo u Bosni i Hercegovini i Beograd u Srbiji.
[machina], foto: Cover Art
Spisak kaže da će se enigmatična grupa, pojačana kolegama/saučesnicima iz Chicaga i Mostara, pojaviti i održati 4 ekskluzivna koncerta u navedenim gradovima, sljedećim rasporedom:
10.10. Mostar – OKC Abrašević
12.10. Lukavac – BBCC
16.10. Sarajevo – Amfiteatar Doma Mladih
18.10. Beograd – Dorćol Platz
S obzirom na važnost ovog događaja, ograničen broj ulaznica i ogromno interesovanje, preporučuje se da zainteresirane individue i grupe rezerviraju svoje ulaznice na vrijeme.
Ne dopustite da vas Agenti Letargije iz Ministarstva za Mentalnu Iscrpljenost i Apatiju uskrate za prisustvo vašem ličnom „Bio sam prisutan“ momentu, kojim ćete se moći pohvaliti svojim unucima, usvojenom robotu ili virtuelnom nećaku u relativno bliskoj budućnosti.
Osigurajte si mjesto na seansama ljubavi i duhovne regeneracije!
NAPOMENA: Prisustvovanje koncertima može uzrokovati pojavu još uvijek nedovoljno istraženog „Sindroma poimanja vremena“, gdje stvarnost počnete dijeliti na „PrijeM“ i „PoslijeM“.
Vidimo se u Rupi!
O [MACHINI]:
Početak [machina] bi se sigurno mogao napisati boljim početkom teksta od Početak, ali misterioznost ovog kolektiva ne ostavlja puno izbora. Naime, [machinu] takve trivijalnosti, kao datum nastanka, nikada nisu zanimale jer su kroz svoje stvaralaštvo uvijek na prvo mjesto stavljali sumnju.
U sve. U Sebe prve.
Vječna pitanja “Tko sam?”, “Tko smo?”, “Gdje smo?”, “Što je ovo?”, i vjerovatno najteže, “Zašto?”, glavne su teme njihovog prvog albuma “Sad ili Nikad” - zbirke minijatura o bizarnim događajima, apokalipsi, pojedincu koji sve to proživljava, mutantima koji su proizvod čovjekovog nesavjesnog djelovanja u želji za boljim Ja pod krinkom Mi, potresnim spoznajama ispričanih iz perspektive likova zbunjenih svijetom oko sebe i sobom u njemu
koji se pita „Što sam ja? Ako jesam, zašto?“.
Definirati stil [machina] je nemoguće, ali ako bi baš morali, njihove pjesme bi mogli nazvati filmovima u muzici. Takvom dojmu najviše doprinose inteligentni, domišljati tekstovi prepuni jezičkih igrarija sa značenjima riječi i njihovim kontekstom, obojenih jedinstvenim i apsurdnim crnim humorom. Muzičkim stilom najbliži minimalizmu Suicide-a, atmosferičnim ugođajem Dead Can Dance-a, dok je njihov pripovjedački stil najbliži Nick Caveu iz perioda „Henry’s dream“ i „Let love in“ i Tomu Waitsu na „Frank’s wild years“, s kojim dijele i vodviljski pristup u stvaranju ugođaja pjesama. Ali, u svemu tome uvijek postoji jezgra optimizma koje je nagovještavalo da nakon apokalipse dolazi obnova.
Optimizam na “Drugom” je sveden na kratke instrumentale koje, tek što vas uvuku u svoj svijet nade, bivaju naprasno prekinute. Machina nam kaže „Ne sanjajte snove, pomirite se sa promjenom. Postanite promjena i ono što ta promjena mijenja”. Prihvati je kao što prihvaćaš da pada kiša. Samo, ovaj put pada čovječanstvo i čovjek.
Zvuk “Drugog” je puno kompleksniji, a album je savršeno okončan prijetećim breakbeatom pjesme „KoSmoSi?“, čiji naslov postavlja centralno pitanje koje se tematski provlači kroz cijeli album. Atmosfera albuma koketira s tamom i beznadjem, ali sa svojim prepoznatljivim satiričnim i humorističnim pristupom, duboko ispod površine “prvog slušanja”, podmuklo nudi nadu i optimizam koji se bazira na premisi “Ljubavi”, kao jedinim potentnim lijekom za ozdravljenje i opstanak vrste.
Na trećem albumu “Volim”, [machina] projicira portret modernog svijeta i čovjeka, koji sve više gubi smisao u društvenom, tehnološkom i religioznom kontekstu, prije svega izazvanom deficitima u razvoju svijesti, čineći ga nijemim, letargičnim promatračem nezaustavljivih promjena, a ne aktivnim učesnikom u njima.
Ovaj na izgled bizarni kolorit različitih atmosfera je refleksija haotične realnosti vremena i svijeta u kojem smo zatočeni, prostirući se tematski od satirične odiseje “Digitalnog Andrije”, preko hipokrizije organizirane religije “Sexy Šamana”, prevarenog i ogorčenog pojedinca u “Prozorima Džehenema”, pa sve do neminovnog “Bezdana” neizvjesnosti, na čijem se pragu nalazimo kao vrsta.
Na posljednjem albumu “Matria“, [machina] je pomirena s prolaznošću čovjeka i svijeta oko njega i prihvata taj proces, ali kao potencijalnu transakciju u neki novi i bolji svijet. Ovakvo karikiranje čovjeka, čiji svijet očigledno nestaje i sile koja ga uništava, poigravajući se singularitetom i bivajući sve istovremeno, najbolje je prikazano u bizarnom epu “Fungus Dei vs Rectum Sanctum”.
Za ukupan doživljaj [machininih] pjesama uživo trebao bi višemilionski budžet kako bi se bar pokušali dočarati suludi svjetovi, situacije i likovi, koji ujedno i čine njihovo stvaralaštvo jedinstveno i originalno
.Ono što imamo su ova 4 koncerta u okviru „Prve oproštajne turneje“ i filmove u našim glavama, kojima možemo nadoknaditi nedostatak scenografije i jedina prilika da uživo svjedočimo ovoj unikatnoj muzičkoj pojavi, ne samo kod nas, nego i u drugim dimenzijama.
Oficijelne glasine kažu da [machina] koja nastupa nije uopće [machina], nego grupa profesionalnih glumaca, posebno unajmljena i trenirana punih 5 godina u ove svrhe.
Svi koji trebaju znati, znaju sve što trebaju znati.
Polarna Zmija i Kosmički Vijesnik"
(info: promo)
